Koja je to boja tvog kišnog dana?

[6963jade]

Ljudi često pitu zašto sam, kao žena u tridesetima s dvoje male djece i stambenim kreditom, odlučila sate svog slobodnog vremena posvetiti online kockarnici. Neki odmah pomisle na nešto loše, na ovisnost, na problem. Drugi, pak, zamisle mene u večernjoj haljini kako ispijam šampanjac i okrećem karte za ogromnim stolom. Ništa od toga. Istina je mnogo običnija, ali i meni samoj često djeluje kao najljepša životna anegdota.

Sve je počelo jednog popodneva prije otprilike godinu dana. Kiša je zaustavila sve planove za šetnju, djeca su konačno zaspala nakon ručka, a ja sam ostala sama s ogromnom šalicom kave i osjećajem da sam zarobljena u vlastitom dnevnom boravku. Bila sam umorna od posla, od rutine, od igranja uloge savršene mame. Sjedim tako na kauču, listam telefonom, sve mi je dosadno, ništa mi ne upada u oko. Na jednoj društvenoj mreži vidim oglas koji mi je izgledao poput neke glupave igrice za opuštanje. Boje su bile jarke, a reklama je obećavala ""trenutak zabave"" daleko od svakodnevice. U tom trenutku mi je i dosada bila neprijatelj. Kliznem prstom i eto me u svijetu koji nije imao veze s pelenama i radnim mailovima.

Trebalo mi je desetak minuta da prođem kroz proceduru registracije i shvatim kako funkcioniraju pravila nekih jednostavnih slot igara. Bilo je zapravo jako seksi i primamljivo. Nisam imala velika očekivanja, stavila sam na svoj račun pedesetak kuna kao da kupujem časopis i kavu na kiosku. Tih prvih par dana igrala sam bezvezno, bez ikakvog pravila. Dobila bih, izgubila, opet dobila sitno, sve mi je bilo na razini slatke kompulzije. I nisam ni razmišljala o tome posebno. Sve dok nije došao onaj trenutak kad mi se na ekranu počelo nizati nešto što sam isprva u glavi proglasila greškom. Svi elementi na istoj liniji, bljeskalice, zvukovi koji su frekvencijom podizali puls. Sjedim na kauču, u pidžami s medvjedićima, djeca mirišu na blago mlijeko i deterdžent za bebe, a ekran telefona mi pokazuje kako se i bezveze ulog od par kuna pretvara u nekoliko stotina. Nije bio ogroman jackpot, ne otplata kredita, ali meni je u tom trenutku to značilo više od bilo kakve šoping terapije.

I tada sam napravila jednu stvar koja mi je bila presudna. Nisam nastavila vrtjeti vrtjeti i vrtjeti dalje. Pritisnula sam gumb za isplatu. Taj osjećaj, gospodine moj, kad vidiš da ti na račun stiže ono što je do maloprije bio virtualan broj, bila je čista radost. I odmah sam, bez puno razmišljanja, polovicu tog dobitka stavila na hrpu s ušteđevinom za božićne poklone, a pola sam si dala za odlazak na masažu i bezbrižnu kupovinu make-upa. Ne znam zašto, ali taj me čin potpuno iscijelio od ludila koje nas sve uhvati kad nam se ukaže laka zarada.

Od toga dana moje se igranje promijenilo. Više nije bilo ulaženje u rizik iz dosade, nego namjerno traženje onog trenutka u danu koji je moj. Volim sjesti nakon što djeca idu spavati, u miru stana, s nogama na stoliću, i priuštiti si kratko putovanje u svijet boja i prilika. Nekad je to navečer, nekad vikendom poslijepodne. Naučila sam jednostavna pravila igre, ali što je još važnije, naučila sam jednostavna pravila života. Odredim si budžet kao da se radi o kinu. Nikad ne igram s novcem koji nam treba za namirnice. I kad taj iznos nestane, ne ""jurim"" ga jer je meni važan samo proces. Jer, budimo iskreni, adrenalinska igra u mističnom svijetu online stolova ima svoj poseban šarm. Moj najveći trenutak sreće nije bila pobjeda, nego razgovor s mojim mužem koji me je jednom pitao naručujem li si nešto cvijeće, a ja sam mu priznala da već tjednima štedim svoje male opklade.

Malo me sram priznati, ali u tih godinu dana često mi se dogodi da nađem neko opuštajuće mjesto upravo na platformi koja se promovira kao moderna zabava. Bilo je čak nekoliko puta da mi se prijateljica požali da joj je dan užasan, a ja sam joj predložila da si napravi vlastiti mali ritual opuštanja. Rekla sam joj otvoreno: ""Znaš, ako tražiš novi outlet za mozak, baci oko na vavada hrvatska, čisto da vidiš kako izgleda ozbiljna ponuda igara kad ti je dosada."" Bilo mi je smiješno kako mi je to izletjelo, ali u pravu sam. Moj muž se samo smješka i kaže da sam postala ""kraljica sitnih užitaka"" i da je voli gledati kako sam ozarena kad joj se posreći i sa 50 kuna.

Ono što želim reći, i zbog čega sam uopće sjela ovo napisati, nije savjet kako ćeš se obogatiti. Jer nije. To vam odma jasno mora biti. Puno više gubim svaki mjesec od onoga što uložim u kafiće i dostavu hrane. Ali kreativnost, fokus i dobra volja koje stvaram sebi u toj ""maloj pauzi"" ne procjenjuju se novcem. Svatko od nas treba imati taj svoj prozor s pogledom na drugačiji svijet. Netko ima Netflix, netko šetri psa, a ja sam postala djevojka koja si svaki drugi dan priušti okretanje kotača sreće. Kada me uhvati neka tjeskoba zbog novca ili umora, pomislim da je to poput kupnje srećke na staroj benzinskoj postaji.

Nedavno smo slavili našu godišnjicu braka. Suprug me pitao što želim. Odgovorila sam s osmijehom: ""Ništa materijalno, samo da mi dopustiš da večeras probam nešto novo onlajn."" Zezala sam se, zapravo. Ali na kraju sam zaista sjedila sat vremena za računalom, uz čašu bijelog vina, isprobavajući razne stolove s kartama, i osjećala sam se kao da sam ponovno u ranim dvadesetima, bez briga. U jednom sam trenutku gurnula slušalice bratu u ruke da posluša kako se kartaši tuku, i nasmijali smo se do suza. Dok smo se smijali, u pozadini su se vrtjeli simboli koje smo već znali napamet. Brat je dobacio: ""Ovo je bolje od psihoterapije."" A ja sam samo slegnula ramenima i rekla: ""Možda. Svakome nešto."" I ponovno sam u mislima pregledala svojih posljednjih godinu dana ispunjenih malim izazovima i kratkim bijegovima u svijet online kasina.

Ponekad me ljudi osuđuju jer im kažem da uživam u tome, s vajbom kao da je to zabava strogo za ""ove druge"". Istina je da svaka aktivnost koja čovjeka vodi u smiješak, a ne vadi mu novčanik preko granica pameti, ima smisla. Ja sam shvatila da mi igra nije bijeg od života, nego poziv da se prisjetim da je život samo niz sitnih odluka, sreća i vlastitih izbora. Ponekad se nasmijem samoj sebi i pomislim: ""Pa dobro, eto me, žena koja je članica virtualne elite na vavada hrvatska."" Ono što stvarno imam od toga nije stan ni auto, nego miran san. Znam da sutra opet može biti kišni dan i da ću opet uzeti kavu, sjesti na kauč i možda si ugoditi bezazlenom igrom. Ali sada više ne gledam kišu kao neprijatelja. Kiša je postala poziv da zastanem i čujem samu sebe, a kad jednom to pronađeš, bilo da to nađeš u čaši dobrog vina, trčanju ili igri na sreću, život odjednom dobije malo žarču boju. Moj izbor je jednostavno dugme ""spin"".